Posve je logično da je protokom vremena i povećanjem potreba ploha paradigmatskog zida zagrebačkog Krematorija za sobom „ponijela“ i ukopna mjesta koja se penju odasvud prema njoj. Dogodilo se to upravo na mjestu koje predviđa projekt novih kolumbarija i gdje se funkcionalni ritam zida potpuno definira.
Novi kolumbarijski zidovi u svom pluralnom imenu sugeriraju varijaciju, smireno i neproturječno raslojavanje sekcije Tihog gaja koja će obogatiti postojeće djelo ne konkurirajući mu i ne izlazeći iz njegovih parametara. Zemljište koje ondje posebno naglašeno i naglo mijenja visinu omogućuje pristizanju zida nešto drugačiji sraz koji dodatno podcrtava postojeći sklad i stvara nove funkcionalne prednosti. Poput vodnog toka razlivenog u nekoliko rukavaca, oni tematiziraju i nakratko rastaču primordijalnu zidnu krivulju stvarajući oaze spokoja i zastajanja: nevelike, mirne i od pogleda zaštićene ozelenjene atrije, tihe aleje i poljane sukladne osnovnoj nakani velikog poniranja. Zidovi teku kroz prirodni ambijent i denivelirano tlo, obgrljujući ga na način koji u zgradi dotad ne postoji. Ipak, sama ideja takvog obilježavanja preuzeta je iz postojećeg projekta i djelomično provedena postoji otprije te ovdje doživljava svoju razradu. To je i nadalje zona predaha i dodatno zaštićenog boravljenja ispred obilježenih mjesta, osmišljena u istoj onoj atmosferi tišine i dostojanstva koja obilježava čitav krajolik i s kojim ovaj projekt čini neodvojivu cjelinu. To je spontano otkrivanje oblikovne potke već poznate, definirane arhitektonske odluke koja se multiplicira i usitnjuje da bi ušla u još složeniji kreativni odnos s terenom, vlastitim izrazom i nedirnutim dalekim pogledima. Obrada partera, oblikovni detalji i tretman materijala u potpunosti se nadovezuju na pristup koji dominira u postojećoj zgradi, a to je suzdržano i čitljivo oblikovanje i elementarno baratanje s nekoliko osnovnih materijala proizišlih iz lokalne tradicije, uz akcent u obliku upotrebe posebne vrste crnog mramora na jedinom pravocrtnom zidu. Raspored intervencija unutar zaobljenih ploha pažljivo je izdimenzioniran i vodi računa o internoj logici rastera osnovne jedinice opeke gdje se rasporedom grupacija kvadrata i sporadičnih eliptičnih otvora ocrtava uravnotežena kompozicija umjerene gustoće. Također, pojavljuje se i motiv završetka odnosno grananja zida, koji je zapravo tek vrh uzbibane krivulje i uvodi prolaznika u novi mirni odvojak. Važnu ulogu pri tome igra i priroda sama, hortikultura, bršljani i nakupine stabala, atmosfera šumskog zraka i prodor sunčeva svjetla, unoseći u formiranje intimnih enklava element života i tihe prisutnosti. Nastali ambijenti i unutar njih ostvarena funkcija ostaju u potpunosti unutar aure arhitekture Krematorija kao autogeni fragment dijaloga tla i zidnog vala uronjenog u onostrano.

PROJEKTANT: prof.dr.sc. Marijan Hržić, dipl.ing.arh.
AUTORSKA SURADNJA: Davor Mance, dipl.ing.arh.
PROJEKTNA SURADNJA: Andrea Hržić Šesnić, dipl.ing.arh.
Neda Mrinjek Kliska, dipl. ing. arh.
Žana Radetić, dipl.ing.arh.
Ana-Marija Rem, mag.ing.arch.
Danira Rubeša, mag.ing.arch.
Dragana Knezović Frleta, mag.ing.arh.
GEODETSKI PROJEKT: REPER PLUS d.o.o. – Jurica Jelčić, dipl. ing. geod.
GRAĐEVINSKI PROJEKT: GEOKON-ZAGREB d.d. – Davorin Šindler, mag.ing.aedif.
PROJEKT VODOVODA I ODVODNJE: ŠPREM PROJEKT d.o.o. – Mihajlo Šprem, građ.teh.

Ukupna površina obuhvata je 2948m2.

  • GODINA

    2015.

  • LOKACIJA

    Zagreb, Mirogoj

  • STANJE

    Idejno rješenje