Arhitektonski atelier Hržić  
Kuševićeva 6,
10000 Zagreb,
Hrvatska
tel.+385 (0)1 4851 918
fax. +385 (0)1 4851 917
e-mail.

povratak

«   »

 
448
448
448
 

Gaj urni na Krematoriju

godina: 2016.
Zagreb
stanje: projekt

Posve je logično da je protokom vremena i povećanjem potreba ploha paradigmatskog zida zagrebačkog Krematorija za sobom „ponijela“ i ukopna mjesta koja se penju odasvud prema njoj. Dogodilo se to upravo na mjestu koje predviđa projekt novih kolumbarija i gdje se funkcionalni ritam zida potpuno definira.

Novi kolumbarijski zidovi u svom pluralnom imenu sugeriraju varijaciju, smireno i neproturječno raslojavanje sekcije Tihog gaja koja će obogatiti postojeće djelo ne konkurirajući mu i ne izlazeći iz njegovih parametara. Zemljište koje ondje posebno naglašeno i naglo mijenja visinu omogućuje pristizanju zida nešto drugačiji sraz koji dodatno podcrtava postojeći sklad i stvara nove funkcionalne prednosti. Poput vodnog toka razlivenog u nekoliko rukavaca, oni tematiziraju i nakratko rastaču primordijalnu zidnu krivulju stvarajući oaze spokoja i zastajanja: nevelike, mirne i od pogleda zaštićene ozelenjene atrije, tihe aleje i poljane sukladne osnovnoj nakani velikog poniranja. Zidovi teku kroz prirodni ambijent i denivelirano tlo, obgrljujući ga na način koji u zgradi dotad ne postoji. Ipak, sama ideja takvog obilježavanja preuzeta je iz postojećeg projekta i djelomično provedena postoji otprije te ovdje doživljava svoju razradu. To je i nadalje zona predaha i dodatno zaštićenog boravljenja ispred obilježenih mjesta, osmišljena u istoj onoj atmosferi tišine i dostojanstva koja obilježava čitav krajolik i s kojim ovaj projekt čini neodvojivu cjelinu. To je spontano otkrivanje oblikovne potke već poznate, definirane arhitektonske odluke koja se multiplicira i usitnjuje da bi ušla u još složeniji kreativni odnos s terenom, vlastitim izrazom i nedirnutim dalekim pogledima. Obrada partera, oblikovni detalji i tretman materijala u potpunosti se nadovezuju na pristup koji dominira u postojećoj zgradi, a to je suzdržano i čitljivo oblikovanje i elementarno baratanje s nekoliko osnovnih materijala proizišlih iz lokalne tradicije, uz akcent u obliku upotrebe posebne vrste crnog mramora na jedinom pravocrtnom zidu. Raspored intervencija unutar zaobljenih ploha pažljivo je izdimenzioniran i vodi računa o internoj logici rastera osnovne jedinice opeke gdje se rasporedom grupacija kvadrata i sporadičnih eliptičnih otvora ocrtava uravnotežena kompozicija umjerene gustoće. Također, pojavljuje se i motiv završetka odnosno grananja zida, koji je zapravo tek vrh uzbibane krivulje i uvodi prolaznika u novi mirni odvojak. Važnu ulogu pri tome igra i priroda sama, hortikultura, bršljani i nakupine stabala, atmosfera šumskog zraka i prodor sunčeva svjetla, unoseći u formiranje intimnih enklava element života i tihe prisutnosti. Nastali ambijenti i unutar njih ostvarena funkcija ostaju u potpunosti unutar aure arhitekture Krematorija kao autogeni fragment dijaloga tla i zidnog vala uronjenog u onostrano.