Rekonstrukcija i dogradnja sklopa Tvornice duhana Rovinj

(…) Današnja uprava Tvornice duhana Rovinj usmjerila je svoj interes na očuvanje, interpolaciju novih sadržaja i oblika i revitalizaciju postojećeg tvorničkog kompleksa. Prihvatila je koncepciju da se obnovi izgled kompleksa tako da se revalorizira njegovo historicističko oblikovanje s kraja 19. stoljeća, uz one nužne dopune koje traži suvremena tehnologija. Za ostvarenje tog zahtjevnog zadatka angažirala je jednog od najboljih hrvatskih arhitekata prof. Marijana Hržića iz Zagreba, koji je dosljedno i kreativno provodio jasno definiranu koncepciju. Analizirajući zatečenu situaciju kompleksa tvornice, Hržić je na svoj autorski način unaprijedio tradiciju očuvanja izvornog dojma arhitekture kompleksa primjenjujući kriterije koji proizlaze iz cjelovitosti kompleksa i sačuvanosti izvornog izgleda arhitekture pogona u svim detaljima – od plastičnog dekorativnog oblikovanja pročelja do obnove stolarije prozora i vrata.

(…) Na mjestima gdje je nova tehnologija tražila prostorne intervencije, Hržić je intervenirao vidljivo i u duhu svojega vremena i svojeg oblikovnog osjećaja.

Možemo pratiti dva tipa Hržićevih intervencija. Jedan se odnosi na mikrourbanističku shemu kompleksa, a drugi na oblikovanje interpoliranih zgrada.

(…) Time nastaje zanimljiv dodir klasicističke arhitekture tridesetih godina i dekonstruktivističkih naznaka Hržićeva prijelaza u dvadesetprvo stoljeće. Izložbeni prostori na otvorenom i u zatvorenom prostoru, decentna kubična struktura nove arhitekture, prozračnost i mekoća, značajke su Hržićeve dorade i oplemenjivanja nekoć najneuglednijeg dijela tvorničkog kompleksa.

(…) Konačni rezultat obnove rovinjske tvornice duhana mogao bi poslužiti kao primjer mnogim korisnicima povijesnih prostora. Na prvome mjestu valja istaknuti pozitivan odnos prema naslijeđenom prostoru kao prema dijelu identiteta tvornice i ljudi s njom povezanih.

(…) Dosta je doći u Tvornicu duhana Rovinj da se osjeti duh suvremene proizvodnje i aktualnih napora, oplemenjen briljantno očuvanim likom gotovo stopedesetgodišnje tradicije, utjelovljene u slici tvorničkog kompleksa, očuvane u svakom detalju njezina današnjeg postojanja. U tome je vrijednost i poticaj ove arhitekture. (…)

Ivo Maroević, 2002.