(…) No posebnu pozornost zaslužuje jedan naizgled sitan događaj, koji je promakao i pažljivim promatračima novozagrebačkih urbanih promjena. Novi Zagreb je upravo dovršenom montažom na „Tempovoj“ zgradi u Sopotu (budući hotel, što bi sadržajem dobro došao) dobio kupolu.

Naravno, moglo bi se raspredati o opravdanosti aplikacije kupole na zdanju toga sadržaja, s obzirom na slojevita i povijesna značenja kupole u oblikovanju kuća i gradova.

No Hržićeva se kupola na sopotskom zdanju pojavljuje kao jasan znak opiranja oblikovnim redukcijama, koja su od samog početka nastojanja, sredinom pedesetih, temeljni kôd u znaku kojega je oblikovan Novi Zagreb.

Funkcionalno nefunkcionalan, oblikovno neoblikovan, strukturalno siromašan – reduciran dakle u svim temeljnim obilježjima grada i gradskoga, Novi Zagreb je još tek jedna urbana armatura, ogoljeli kostur na kojemu se tek treba dogoditi arhitektura i one njezine oblikovne konfiguracije koje čine grad.

Hržićeva zaobljena forma zgrade koja slijedi zaobljenost ulice, koju tek treba oblikovati, pokazuje arhitekta čiji je oblikovni inventar prije svega urbani, dakle kontekstualni, za razliku od pukog iživljavanja u formama nemotiviranima urbanim kontekstom. U tom sklopu njegova kupola predznak je uljuđivanja Novog Zagreba, tj. onoga oblikovnog postupka koji će oblikovati grad za konkretne ljude, vodeći računa o dugom povijesnom trajanju svakoga, pa i prekosavskih zagrebačkih „mjesta“.

 

Slavko Dakić, Novozagrebački djelić neba, 1993.

  • GODINA

    1991.

  • LOKACIJA

    Zagreb

  • STANJE

    Izvedeno