Bolléove arkade su arhitektonski artefakt čija je ambijentalna, memorijska i arhitektonska vrijednost za grad Zagreb enormna. Njihova poznata silueta nalazi se u svijesti svakog tko ga u potpunosti doživljava, za njegove stanovnike to je najdublja točka odnosa s gradom kao entitetom sazdanim od nevidljive mape rasutih značenja. Jedno je od onih mjesta koje utišava polemike i miri duhove, mjesto kojem svi pristupaju usporavajući korak i stišavajući um.

Kako intervenirati na takvom mjestu?

Još je 1983. godine arhitekt Hržić zajedno s autorskim timom Krematorija uzorno odgovorio na to pitanje. Stvorena je nova silueta koja je uspjela ne konkurirati ni na koji način postojećoj, već joj na najbolji mogući način pridonijeti vlastitim identitetom gotovo jednakog emotivnog naboja i likovne sugestivnosti. Nešto više od trideset godina poslije ponovno se pojavljuje potreba za proširenjem kapaciteta Gaja urni i tako nastaje projekt za nove kolumbarijske zidove, atmosferom i izrazom posve nedvojbeno izrasle iz prvotne koncepcije. Uskoro se pokazuje i nužnost da se Remetska cesta, koja spaja Gradsko groblje unutar arkada i Krematorij, orubi također kolumbarijskom ogradom koja će štititi grobljansku unutrašnjost, dotad neprikladno izloženu utjecajima i pogledima vrlo prometne ceste. Gotovo 900 metara dug, djelomično kaskadan zid koji prati topografiju dio je iste poeme o Mirogoju i njegovom oživjelom zidu od opeke. On raste, izniče iz zagasite boje mističnih Bolléovih lukovica, oslobađa se u udolini Gaja urni, raslojava  se u novim kolumbarijskim valovima na slojevitom padu prema šumi. I ponovno se pojavljuje u obliku zaštitničke, nedvosmislene i pravocrtne opne koja dijeli putovanje i konačište.

„Južne arkade” su već dugo prisutna ideja koja tendira povećanju površine i definiranja perimetra Mirogoja.

Bit njihove koncepcije je svojevoljno ustuknuće i  hommage prema slavnom prethodniku – nove arkade odlučile su doslovno izrasti ili bolje reći urasti u postament postojećih. Ipak, unutar te velike geste spuštanja osjeća se novo uspinjanje, jer za razliku od zida tlo se jednako sporo ali postojano penje. Krajnje suzdržanom artikulacijom zidne površine koja se introvertno okreće groblju, na određenim razmacima pojavljuju se u njemu uredni rezovi. Te artificijelne, razdvojene pukotine povezuju na simboličan način dvije strane, onu materijalnu i onu metafizičku. Za razliku od starih, nove arkade gotovo da ne krasi nikakva reprezentativnost. Imaju trijem, no on je ortogonalni, suvremeni – „uglati”. Tako postaje prazniji, možda i tužniji, no svakako drugačiji od povijesnog. To je tek perforirani modelirani sokl, no isto je tako i pravi mirogojski zid sazdan od modula i duha mirogojske opeke, empatičan i tih, koji zadržava svoje mjerilo. Veći od čovjeka, manji od čempresa, svečana i završna coda Bolléovske Zagrebačke simfonije.

GLAVNI PROJEKTANT: prof.dr.sc. Marijan Hržić, dipl.ing.arh.
AUTORSKA SURADNJA: Davor Mance, dipl.ing.arh.
PROJEKTNA SURADNJA: Andrea Hržić Šesnić, dipl.ing.arh. Žana Radetić, dipl.ing.arh. Ana-Marija Rem, mag.ing.arch. Danira Rubeša, mag.ing.arch. Iva Štambuk, mag.ing.arch. Neda Mrinjek Kliska, dipl. ing. arh. Kaja Šprljan Bušić, mag.ing.prosp.arch.
GRAĐEVINSKI PROJEKT:
Geokon-Zagreb d.d. – prof. dr.sc. Leo MATEŠIĆ, dipl.ing.građ, Davorin ŠINDLER, mag.ing.aedif.
Upi-2M  – mr.sc. Berislav Medić, dipl.ing.građ.
GRAĐEVINSKI PROJEKT HIDROINSTALACIJA: ŠPREM PROJEKT d.o.o. – Mihajlo Šprem, građ. teh.
ELEKTROTEHNIČKI PROJEKT: NNS-EL-ING d.o.o. – Branimir Zelanto, struč.spec.ing.el.
GEODETSKI PROJEKT: REPER PLUS d.o.o. – Jurica Jelčić, dipl.ing.geod.

Ukupna površina obuhvata je 23.730,00 m2.

  • GODINA

    1995.

  • LOKACIJA

    Zagreb

  • STANJE

    Izvedeno