Izgradnja uz Varaždinsku cestu, danas zvanu Proleterskih brigada, teče konstantno od oslobođenja u znaku tog prvog urbanističkog poligona, gdje su: Andrija Mohorovičić, Ivan Zemljak, Vladimir Potočnjak, Vlado Antolić i Vladimir Turina, na toj prvoj urbanističkoj projekciji budućnosti, pokušali utisnuti pečat novog Zagreba.
No bilo što bilo, fizičke su strukture porazmještene. Određena urbanistička premisa upotpunjuje se arhitektonskim ostvarenjima triju naših arhitektonskih generacija – od Drage Galića, Kazimira Ostrogovića, Stanka Fabrisa, Lava Horvata, Božidara Rašice, Božidara Tušeka i Marijana Haberlea iz prve poslijeratne generacije (afirmirane već prije oslobodilačkog rata), preko pripadnika druge generacije: Ivana Vitića, Nevena Šegvića, Milana Grakalića, do treće generacije: Aleksandra Dragomanovića, Radovana Nikšića, Duška Rakića, Ninoslava Kučana, Jurja Popovića; te danas aktualnih stvaraoca od kojih se – evo ovdje – ovim objektom predstavlja Marijan Hržić, već visoko afirmirani arhitekt.
(…) Hržić nije podlegao zamkama najnovijih trendova usmjerenih prema isticanju, odnosno posebno u akcentiranju urbanih sastojaka posredstvom atraktivnih eklektičnih oblika, već je ostao na odabiru sordiniranih, ali plastično izvedenih oblika, na visokoj tehničkoj izvedbi.
Hržić je jedan od rijetkih arhitekata naše generacije koji se odredio za solidnu izvedbu posvetivši obradi materijala punu pažnju, od vanjskih površina do obrade sveukupne ponutrice. Mnoštvo bogatih detalja to najbolje potvrđuje. Ovaj je objekt odličan primjer značenja detalja u tvorbi cjeline.
Neven Šegvić, 1990.
-
GODINA
1987.
-
LOKACIJA
Zagreb
-
STANJE
Izvedeno
